Intimni čitalac od balzaka do dnevnika

Intimni čitalac od balzaka do dnevnika

U ovoj Valerijevoj sažetoj misli prisutna su oba pola

književnoga čina; produkcija – unutrašnji rad – i komunikaci-
ja – strani pogled. Jedino posljednji dio navedenoga epigrafa

odgovara ovoj knjizi, a naročito prijedlog za, budući da on u
stvari predstavlja krajnjega primaoca. Svaki zapis (možemo
li to zapravo reći za intimni dnevnik?) biće upućen, imaće, u
većoj ili manjoj mjeri, tragove toga „stranoga“ koji ga opsijeda
tokom čitanja. Tragove čitaoca, ali virtuelnoga, kojega zahtijeva
jedno djelo fikcije, bez prisustva stvarnoga primaoca. Dakle,
ovđe će biti govora samo o internome primaocu, na što ukazuju,
namjerne ili implicitne, tekstualne oznake: primalac zatvoren u
pripovijesti, intimni čitalac.

Skip to content